Župa sv. Vida, Modesta i Kresencije mučenika smještena u središnjoj Istri na istaknutom jezičcu i padinama povrh Pićna, iznad vododerina koje se slijevaju u Rašu te na krškom brežuljkastom području južno od naselja Gračišće.
Područje današnje župe naseljeno je u brončano doba, zabilježeni su ostaci nekoliko gradina i sitni nalazi. Na šumskom prostranstvu Vetva pronađen je brončanodobni grob pod tumulom. Gračišće ima tipična gradinska obilježja (odatle mjesni naziv naselja). U rimsko doba naselje je napušteno. Iznova je naseljeno u kasnoj antici kao zbjeg (refugium) pred opasnostima velike seobe naroda (IV. I V. stoljeće). Na prijelazu kasne antike u srednji vijek područje je opustošeno tijekom avarsko-slavenskih provala (594.-611.). Područje je naseljeno i za bizantske vladavine (vrh Grč). U župi postoje tragovi najstarijeg vala hrvatskoga doseljenja: u mjesnom nazivlju očuvani su spomeni starohrvatskih poganskih božanstava (Perunčevac, Svetovid). Vjerojatno se na mjestu današnje župne crkve nalazilo pogansko starohrvatsko svetište slavenskog božanstva Svetovid.
U izvorima Gračišće se prvi put spominje u barbanskim ispravama iz 1199. godine kao Galegnana. Tada se spominje zupanus Drasicha de Galegnana (župan Držih od Gračišća), zajedno sa župama Barbana i Plomina.
Župa je osnovana oko 1000. godine. Samouprava u vidu župana, podžupana i županskih vijeća sigurno postoji u XII. stoljeću. Tada je Gračišće feudalno imanje u vlasništvu akvilejskog patrijarha. Kasnije dolazi u vlasništvo pićanskog biskupa koji će ovdje imati laičku i crkveniu jurisdikciju. Gračišće se spominje u listini Istarskog razvoda (1275.-1325.). U XIII. stoljeću prelazi u vlasništvo goričkih grofova. Godine 1342., prilikom diobe između Alberta IV. i Majnarda VII., uključeno je u Pazinsku grofoviju. Od 1374. godine pripada austrijskom teritoriju te se smatra jednom od najznačajnijih utvrda Pazinske grofovije.
U crkveno-upravnom pogledu Gračišće je pripadalo Pićanskoj biskupiji, bilo je jedna od njezinih dvanaest župa. Osamostalilo se još u srednjem vijeku dostigavši stupanj kaptola s arhiprezbiterom (nadžupnikom) ili plebanusom na čelu. Župa je bila glagoljaška o čemu svjedoče brojni tragovi glagoljačke pismenosti, glagoljački zapisi na pergamenama te dugovjeka tradicija bogoslužja na slavenskom jeziku. Pićanski biskup Paskazije 1483. godine nanovo je (iz temelja) u Gračišću izgradio ljetnu rezidenciju biskupa prigradivši joj biskupsku kapelu posvećenu svetom Antunu Padovanskom. Ta je kapela otprije postojala, smatra se da je izgrađena oko 1300. godine.
Pićanski biskup Juraj Reitgartler (1573.-1600.) spominje Gračišće kao gradić, dok ga sljedeći pićanski biskup, Antonio Zara (1600.-1621.), ubraja među utvrđene gradiće. Škopljak je u to vrijeme otvoreno selo, a do 1785. godine ostat će samostalna kapelanija i feud Pićanske biskupije. Pićanski biskup imao je duhovnu i svjetovnu vlast nad Škopljakom.
U urbarijalnim propisima Pazinske grofovije iz 1498. i 1528. godine Gračišće se spominje njemačkim nazivom Galiann. Prema urbaru iz 1578. godine, ima status gradića (Städt), broji 13 mlinova te se smatralo najjačim gospodarskim središtem Pazinske grofovije, jačim i od samoga grofovijskog središta Pazina. Područje je stradalo u austrijsko-mletačkim sukobima u XVI. i XVII. stoljeću: u ratu Cambraiske lige (1508.-1510.) i u Uskočkom ratu (1615.-1618.). Za cijelo vrijeme Uskočkog rata Gračišće je od mletačke vojske branila hrvatsko-uskočka posada iz Senja. Mletačka opsada završila je bezuspješno. Početkom XVI. stoljeća Gračišće ima 150 ognjišta. Godine 1554. komun Gračišće negodovao je zbog povećanja nameta te je austrijskom nadvojvodi poslao žalbu protiv pazinskog kapetana Ivana Moscona (on je bio graditelj hospicija uz pazinsku crkvu svetog Antuna). Žalbe su bile usvojene, no Moscon će ostati pazinskim kapetanom sve do 1558. godine. U vrijeme velike kuge u Pazinu 1631. godine (umrlo je oko 800 ljudi), pod vodstvom Ivana Graha i Geršana Jerbiule, izbija buna seljaka u Gračišću zbog povećanja nameta. Područje Gračišća tada je bilo poharano Uskočkim ratom i kugom. Tijekom bune pićanskih seljaka 1653. godine vojska poljodjelaca okupljala se u Gračišću. Hrvatska čitaonica u Gračišću osnovana je 1887. godine, nakon pulske (1869.) i lindarske (1883.).
Autor teksta: Ivan Milotić “Crkva u Istri”
© Župa sv. Vida 2021.
